Prišao sam Siniši Hajdašu Dončiću, pozdravio ga i dao mu jedan letak s podsjetnikom na podatke koje prešućuje. Jer, naravno, mantra SDP-a i Možemo pada točno u onom trenutku kada se prazne priče moraju pokriti brojkama.
Shvatio sam da od uljudnog razgovora neće biti puno kada ga je započeo riječima: “Znate, ja sam ipak doktor ekonomije.” Nisam puno očekivao, ali je njegovo razumijevanje ekonomske problematike ipak bilo ispod očekivanja. Nije baš svjestan učinaka kreditnog rejtinga, rekordne razine zaposlenosti, a ni s podacima o rastu BDP-a nije baš na “ti”. Vrlo čudno za doktora ekonomije.
Ne čudi, jer se ipak radi o čovjeku koji je prije dvanaest godina tvrdio da neće biti novca za mirovine ako se ne prodaju autoceste, ali smo ga u tome, srećom, spriječili. Kao i u pokušaju da spriječi izgradnju Pelješkog mosta i da se do Dubrovnika ide koridorom kroz Neum.
Vidim u medijima da se nakon našeg susreta poslužio istom bazom peti put pa je ponovio da članovi HDZ-a sad nose odijela i jedu vilicom i nožem, a za mene da se služim čak i salvetom. Hvala na komplimentu!
Što vam ovo govori nego da je, po tko zna koji put, kada su prestali argumenti, krenulo klasično kategoriziranje na “civilizirane” i “necivilizirane”. Naravno, civilizirani su samo oni, a očito je i nošenje sakoa uvjet za primanje u njihov klub. Moram priznati, dosta čudno jer ga uglavnom ne nose ni njegovi senior partneri iz Možemo.
Za razliku od njega, nisam odgojen dijeliti ljude na one s odijelom i one s trlišem, a nemam ni potrebu pozivati se na svoj akademski put jer se poštovanje ne stječe titulama, nego odnosom prema ljudima.
Koliko su Splićanke i Splićani bili impresionirani njihovim izlaganjem, jasno pokazuje činjenica da je njihov putujući cirkus trajao pola sata, zajedno s montažom i demontažom materijala, a njihova knjiga žalbe ipak je ostala nepopunjena.
Šteta puta u Split.